Muslimanska sveta knjiga Kur’an, poslata je od Boga, dželle šanuhu, Njegovu Poslaniku
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da je saopći ljudstvu. Muhammed, sallallahu alejhi
ve sellem, nije samo saopćio Božiju Knjigu Kur’an nego ju je svijetu protumačio jezikom i
djelom, a u tome ga je i sami Bog ovlastio. U Kur’anu se veli: (Mi smi tebi Muhammede
poslali Kur’an, koji je opomena svijetu da ga njima protumačiš.) Tumačenje Muhammedovo,
sallallahu alejhi ve sellem, jezikom i djelom zove se es-sunne i el-hadis. Tih hadisa ima jedan
veliki broj, a za njihovo poznavanje treba utrošiti mnogo truda i dosta vremena a nije
dovoljno samo tvrditi i cijelim ustima izgovarati: "Ja znam".
Nauka o hadisu meni je najmilija nauka, a da bih i sebe i druge koji se žele koristiti sa njom
bolje upoznao, odlučio sam da u "Hikmetu" iznesem pedeset hadisa sa prijevodom i
tumačenjem. To pedeset hadisa su jezgra sunneta.
Davno je bilo palo na um čuvenom učenjaku Ibnu Salahu (umro 643. h.) da sabere one hadise,
koje su učenjaci pronašli za opsežne i vrlo vrijedne, da u malo riječi sadrže mnogo značenja,
da na njima cijeli Islam počiva. Broj hadisa koje je pomenuti Ibnu Salah sabrao iznosi jedva
dvadeset i šest. Kasnije je Nevevija (umro 677. h.) dodao tim hadisima još šesnaest, a iza
njega Ibnu Redžeb (umro 795. h.) još osam te je broj izašao na pedeset. Baš tih pedeset hadisa
sam ja naumio prevesti na naš jezik, ukratko protumačiti i u "Hikmetu" iznijeti. Ne bi bilo
loše, kad bi se kasnije u jednoj knjizi izdali. Od ovog truda cilj mi nije samo trošenje papira,
nego, ne bi li se ko tim izrekama Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, okoristio i svoja
djela prema njima udesio. Mi trebamo djela a ne riječi.
PRVI HADIS
Veli Omer ibnul-Hattab: "Čuo sam Božijeg Poslanika gdje veli: "Svi su poslovi prema
namjerama. Svakom čovjeku propada samo ono što namjerava. Pa ko se preseli iz jednog
mjesta u drugo radi Boga i Njegova Poslanika, to je pravi muhadžir, a ko se preseli radi neke
ovosvjetske koristi, ili da se oženi taj neće dobiti drugo nego što je namjeravao."
To bi bio približan prijevod gornjeg hadisa. Svaki vjerski posao nije kod Boga, dželle šanuhu,
priznat kao valjan, ako onaj, koji ga radi s tim poslom ne namjerava zadobiti Allahovo
zadovoljstvo. I prema tome i plaću i nagradu na drugom svijetu dobiće čovjek samo za ono
djelo, koje je radi Boga, dželle šanuhu, izvršio. Tko pak želi da se svijetu pričini da on radi
Božijeg zadovoljstva radi, a on drugu namjeru ima, tome nikakve nagrade nema.
Hidžret znači preseliti se iz jednog mjesta koje nije za muslimana povoljno, u drugo koje je
povoljnije. Ako se neko preseli s namjerom da trguje ili da se oženi, a ističe da to u ime Boga,
dželle šanuhu, radi, tome na drugom svijetu plaće nema. Za vrijeme Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem, bijaše dužnost svakog muslimana da se preseli u Medinu. Ta je dužnost
trajala sve do osvojenja Mekke, osme godine po Hidžretu. Za to vrijeme jedan se musliman
preselio u Medinu radi jedne žene koja se zvala Ummi Kajs. To je bio povod da je
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao gornji hadis. Bog, dželle šanuhu, veli u
Kur’anu: (Plaću kod Boga zaslužuje onaj koji oda Bogu svoje lice (sebe) i dobro radi.) Vele
tumači Kur’ana: "Bogu je odan onaj koji radi Njegova zadovoljstva sve dužnosti vrši, a dobro
radi onaj, koji po vjerskim propisima postupa." Dakle, da neki posao bude kod Boga, dželle
šanuhu, primljen imaju dva uvjeta: dobra namjera i odgovaranje dotičnog posla vjerskim

propisima. Kome manjka prvi uvjet on je munafik, a kome drugi, on je neznalica ili griješnik.
Ovim hadisom je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protumačio prvi ajet na najljepši
način.
Spomenuti hadis se ubraja u vjerodostojne (sahih) hadise a nalazi se u svakoj od šest poznatih
hadiskih zbirki (el-kutubus-sitte).
DRUGI HADIS
Ovo u glavnom znači: Veli Omer ibnul-Hattab: "Jednog dana sjeđasmo mi kod Božijeg
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad se pomoli prema nama čovjek u sasvim bijelu
odijelu, sasvim crne kose, ne vidi se na njemu trag putovanja i ne pozna ga niko od nas; dok
sjede do Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prisloni svoja koljena uz njegova, a
stavi svoje ruke na njegova stegna i reče: "Muhammede, izvijesti me šta je Islam." Reče
Božiji Poslanik: "Islam je da svjedočiš da nema dugog boga osim Allaha i da je Muhammed
božiji Poslanik; da obavljaš molitvu (namaz), da daješ zekjat, da postiš ramazan, i da hadždž
činiš kuću (Kabu), ako mogneš do nje doći." Onda reče onaj nepoznati čovjek: "Istinu veliš"
Kaže Omer: "Mi mu se začudismo, pita ga a onda mu veli: "Istinu govoriš" (kao da zna). Iza
toga reče taj čovjek: "Izvijesti me šta je iman." Reče Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem: "Iman je da vjeruješ u Boga, Božije meleke, u Sudnji zadnji dan, i sudbinu dobra i
zla." Veli nepoznati čovjek "Istinu govoriš. Izvijesti me šta je dobročinstvo." Reče Božiji
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dobročinstvo je da robuje

Iman se sastoji u vjerovanju šest glavnih tačaka: 1) Vjerovanje u Boga 2) u Božije meleke 3)
u Božije knjige (kitabe) 4) u Božije poslanike 5) Zadnji Sudnji dan 6) u sudbinu svega, bilo
dobro ili zlo. Dakle, musliman je onaj koji vjeruje da ima Bog, da je Jedan, Svemogući i sa
svim svojstvima savršenosti opisan i da je čist - bez ikakvih manjkavosti. Taj, takav Bog ima
između Sebe i ljudi nosioce vijesti, a to su meleki. Oni nose Božije objave odabranim ljudima
poslanicima, koji svijet pozivaju svakom dobru, a odvraćaju od svakog zla, obećavaju im
nagradu za dobra djela, i zastrašivaju ih kaznom za zlo na drugom svijetu, a to je život poslije
smrti. Tako je, jedna za drugu, povezano prvih pet tačaka.
Što se tiče šeste tačke, a to je vjerovanje u sudbinu, to musliman mora vjerovati i znati da sve
što se događa od dobra i zla na ovom svijetu, da je kod Boga, dželle šanuhu, predviđeno i
određeno. Ništa se ne može dogoditi bez Njegove odredbe. Neki prebacuju Islamu da
pozivanjem svojih sljedbenika na pomenuto vjerovanje opravdava ljenost. Ti, koji prebacuju,
zaboravljaju da Islam poziva na rad više nego druge vjere. Ako oni ne mogu naći sredine
između pozivanja na rad i vjerovanja u sudbinu, ne trebaju nijekati da to ni drugi ne može
naći. Vjerovanje u sudbinu ima dva stepena:
1. Vjerovanje da je Bog znao prije nego je svijet stvorio ko će raditi dobro, a ko zlo; ko će
zaslužiti džennet, a ko vatru.
2. Vjerovanje da Bog stvara poslove ljudske i da On hoće da se oni dogode, a sa nekima je
zadovoljan, dok s nekim nije. Za vrijeme Abdullaha sina Omerova, bijaše se pojavila jedna
sekta koje nije priznavala vjerovanje u sudbinu. Abdullah, kada je to čuo, odrekao ih se i
teško se o njima izrazio i tom prilikom ispričao gornji hadis koji je čuo od svog oca.
Treća tačka je "ihsan". Riječ "hasen" u arapskom jeziku znači dobar, a "ihsan" dobro činiti. U
ovom hadisu je definisan pravi "ihsan" dobročinstvom, a to je da se čovjek prema Bogu,
dželle šanuhu, ponaša onako kako bi se ponašao da vidi Boga. Jer, iako čovjek ne vidi Boga,
Bog vidi njega.
Što se tiče Zadnjeg časa ovome svijetu, to muslimani vjeruju da mu vremena, kada će se
dogoditi, ne zna niko osim Boga, dželle šanuhu. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
izvijestio je o nekim predznacima od kojih je u spomenutom hadisu spomenuo samo dva. Prvi
je da robinja rodi svoju gospodaricu. Kći je uvijek podređena majci svojoj, a pred Sudnji dan
će se kako to, tako i sve ostalo - kako naš narod kaže - naopako okrenuti. Čak i najsiromašniji
ljudi će se početi nadmetati u gradnji velikih palača kako je to spomenuto u drugom
predznaku.
Eto, to bi bilo kratko tumačenje gornjeg hadisa.
TREĆI HADIS
Veli Abdullah sin Omerov: "Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem gdje
veli: "Islam je izgrađen na pet stvari; svjedočenju da nema Boga osim Allaha i da je
Muhammed Njegov rob i Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, hodočašću (hadždžu)
Kabe i postu mjeseca ramazana."
U ovom hadisu poredi Islam sa zgradom koja je izgrađena na pet stubova, a to su gore
spomenuti. Zgrada bez stubova ne može opstojati, tako isto ni Islam bez jednog od

spomenutih njegovih temelja. Osim ovih pet temelja Islam ima i drugih propisa, ali se ti ne
smatraju stubovima.
Gornji hadis se nalazi u Buhariji i Muslimu.
ČETVRTI HADIS
Abdullah sin Mes’uda veli: "Pričao nam je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem - a on
je onaj koji istinu govori i kome se vjeruje: "Stvaranje čovjeka biva u utrobi majke njegove
četrdeset dana, zatim bude toliko isto vremena "aleka", zatim bude toliko isto vremena kao
"mudga", zatim Bog, dželle šanuhu, pošalje meleka, pa mu udahne dušu; i tom meleku narede
se četiri odredbe da zapiše: nafaku (djeteta) i konac života (tj. koliko će živjeti) i njegov posao
i da li je (u pogledu drugog svijeta) sretan ili nesretan. Pa tako mi Boga, osim koga nema
drugog - jedan čovjek radi onaj posao koji vodi džennetu sve dotle dok između njega i
dženneta ne bude lakat prostora, pa ga preteče ono što mu je zapisano, pa počne se baviti
onim poslom koji vodi u vatru pa uniđe u nju; drugi, opet, čovjek radi onaj posao koji vodi
vatri sve dotle dok između njega i vatre ne bude lakat prostora, pa ga preteče ono što mu je
zapisano, pa počne raditi posao koji vodi džennetu pa uniđe u džennet."
Ovaj hadis je od vjerodostojnih hadisa, a nalazi se u Buhariji i Muslimu.
Glavni cilj i pouka, koja se iz njega crpi jeste to da se čovjek ne zavarava svojim dobrim
djelima i da se ne oholi i ne ponosi njima, jer je posljedica glavna i odlučujuća stvar. Tako
isto ne smije da gubi nadu u Božiju milost, ako vidi među svojim poslovima dosta ružnih, jer
sami Tvorac zna kakav će kraj biti. Dakle, musliman treba da živi strahom od Allaha, dželle
šanuhu, i nadom u Njegovu milost.
U ovom hadisu je, također, obrađeno pitanje vjerovanja u sudbinu. Da bih značenje hadisa još
više približio čitaocu, dodaću još dvije-tri riječi. Naime, Bog je čovjeku dao slobodnu volju
pri odlučivanju šta hoće ili šta neće da uradi. Sveznajući Bog je znao unaprijed šta će čovjek
raditi i odredio je da Mu se volja ispuni. Ne treba misliti da čovjek koji dobro radi, lahko
izlazi iz svoje kolotečine, a tako isto koji radi zlo. Onaj čovjek što je radio poslove koji vode
džennetu, bio se približio njemu a počeo raditi zlo i otišao u vatru, njegovi dobri poslovi su
bili dobri samo naočigled, dok u suštini su i oni bili zli. Među njima se krilo nešto što je
prouzročilo zlu posljedicu kao što se u šejtanovim dobrim poslovima krila oholost i
protivljenje Božijoj odredbi. Tako isto onaj čovjek što je radio zlo, sve dotle dok je bio skoro
unišao u džehennem, pa je počeo raditi dobro, koje je bilo uzrokom njegovog spasenja u
zadnjem času.
Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu nas podučava kako ćemo Ga moliti i tražiti Njegovu dobrotu.
Na jednom mjestu se ovakva molitva preporučava: (Rabbena la tuzig kulubena ba’de iz
hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten inneke Entel-Vehhab. = O naš Bože, nemoj naša
srca odvratiti s pravog puta pošto si nas na njeg naputio, pokloni nam od Svoje milosti, Ti si
onaj koji obilno poklanjaš). I ovo neka bude i naša molba, kojom završavamo ovaj hadis.

 Komentar na nekoliko hadisa iz raznih tematika akide i fikha.