Knjiga „Svjetlost imana i tame nifaka“, je dio ciklusa
tema koje je obradio glasoviti islamski učenjak savremenog
doba dr. Seid Ali Vehf El-Kahtani, nama više poznat po
široko rasprostranjenoj zbirci sunnetskih dova „Hisnul
Muslim“(Zaštita svakog muslimana). Već je na našem jeziku
izašla knjiga „Svjetlost Sunneta i tame bid’ata“, od ovog
istog autora, tako da bi bilo poželjno da se pojave i druge
njegove knjige i teme. Primjetno je da je materija kojoj
pristupa temeljito obrađena i na način kako će se njom, sa
Allahovom, Subhanehu ve Teala, pomoći, moći okoristiti svako.
Navođenje dokaza iz Kur ̈ana i Sunneta uz citiranje stavova
autoritativnih islamskih učenjaka, posebno iz prvih generacija
ovog Ummeta (es-selefu es-salih), jedna je od mnogobrojnih
lijepih karakteristika ovog alima.
Ovdje je obrađena i još jedna veoma važna tematska
cjelina koja nosi naslov „Svjetlost takvaluka i tame griješenja“.
Nije potrebno posebno naglašavati potrebu za pojašnjenjem
ovih pitanja u svakom mjestu i vremenu, a posebno u ovom
našem. Iman (čisto, čvrsto i izvorno vjerovanje) i takvaluk
(bogobojaznost) su svakom muslimanu neophodni i nužni, a
nifak (licemjerstvo) i griješenje su krajnje opasni i zlokobni.
Ova knjiga bi se trebala naći u svakoj muslimanskoj
kući, a njene poruke pretočene u djela.
Neka nam Uzvišeni pomogne u svakom dobru i sačuva
nas od svakog zla. Amin.
Hafiz mr. Muhammed Fadil Porča

SVJETLOST IMANA
POJAM IMANA (ISTINSKOG VJEROVANJA)
Pojam imana u arapskom jeziku i šerijatskoj
terminologiji
Iman u jeziku označava potvrdu. Jusufova braća su rekla
svome ocu: „Ti nama ne vjeruješ.“ (Jusuf, 17) Tj., ne potvrđuješ
ono što govorimo.
Suština imana je sastavljena od govora i djela.
Govora srca i jezika, djela srca i jezika, i djela tjelesnih
organa. Ovo su četiri postavke koje obuhvataju čitav Islam.
Prva: Govor srca. Tj., njegova potvrda, uvjerenje i
vjerovanje.
Druga: Govor jezika. Izgovaranje dva svjedočenja da
nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov
Poslanik, i priznavanje svega što ove riječi iziskuju.
Treća: Djelo srca. To je nijjet (odluka, nakana), iskrenost,
ljubav, podređenost, predanost Allahu, Azze ve Dželle,
pouzdanje u Njega te sve što iziskuje i slijedi iz ovoga.
Četvrta: Djelo jezika i tjelesnih organa. Djelo jezika se
može ostvariti samo putem jezika kao što je učenje Kur’ana,
ostalih zikrova, dova, istigfara itd..
Djela tjelesnih udova se mogu ostvariti samo putem njih,
poput stajanja u namazu, pregibanja, sedžde, hodanje radi
Allahovog zadovoljstva, kao što je koračanje ka džamijama,
na hadždž, džihad na Allahovom putu, naređivanje dobra
i zabrana zla, i druga djela koja su obuhvaćena hadisom o
ograncima imana.

Učenjak Abdur-Rahman ibn Nasir Es-Sadi, Allah mu se
smilovao, kaže: „Iman je nedvojbeno potvrđivanje, potpuno
priznanje svega što su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, naredili da se vjeruje u njega, podređenost vanjštinom i
nutrinom. To je potvrda srca i njegovo uvjerenje koje obuhvata
djela srca, djela tijela. To podrazumijeva izvršavanje čitave
Vjere. Zato su imami i ispravni prethodnici (selefu salih)
govorili: „Iman je govor srca i jezika, i djela srca i jezika, i djela
tjelesnih udova. Iman je govor, djelo, uvjerenje. Povećava se
sa pokornošću, a smanjuje sa nepokornošću. On obuhvata
uvjerenja, ponašanja i djela.“

U šerijatskoj terminologiji iman ima dvije okolnosti. Prva
je da se pod imanom stavi više pojedinaca bez povezanosti sa
spomenom Islama. Tada se podrazumijeva čitava vjera, kao
što Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta:
„Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz
tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani
i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici
Džehennema, oni će u njemu vječno ostati.“ (El Bekare, 257)
Na ovo značenje su mislili ispravni prethodnici (selefu
salih) govoreći: Iman je uvjerenje, govor i djelo. Sva djela ulaze
pod pojam imana.
Druga okolnost je da se spomenom imana poveže i
Islam. Tada se iman tumači unutrašnjim uvjerenjima, kao što
su vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, objavljene Knjige,
Njegove poslanike, Sudnji dan, određenje dobra i zla. Kao što
Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „A one koji vjeruju
i čine dobra djela uvešćemo, sigurno, u džennetske bašče, kroz koje

će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek ostati, a u njima će čiste
žene imati, i debelu hladovinu ćemo ih uvesti.“ (En-Nisa, 57)
Islam se tumači djelima tjelesnih udova kao što su
izgovaranje šehadeta, namaz, zekat, post i hadždž, te ostala
djela. Kao što Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja
ajeta: „Muslimanima i muslimanka, i vjernicima i vjernicama,
i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim
muškarcima i iskrenim ženam, i strpljivim muškarcima i
poniznim ženama,...“ (El-Ahzab, 35)
Kada se iman i Islam zajedno spomenu onda imaju
i zajedničko značenje, a kada se spoje onda imaju različito
značenje, kao što je primjer siromaha (fekir) i nevoljnika
(miskina). Kada se spomene samo jedan od njih onda se
podrazumijeva i drugi, a kada se oba zajedno spomenu svaki
od njih ima svoje specifično značenje.

 Nije potrebno naglašavati potrebu za knjigom kakva je ova ovdje, u svakom vremenu i mjestu, a posebno ovdje kod nas u Bosni. Iman i vjerovanje sa takvalukom i bogobojaznošću su svakom muslimanu neophodni i nužni, a licemjerstvo i nifak kao i griješenje su krajnje opasni i zlokobni.